Odštampajte ovu stranicu
Viktor Radun Teon Viktor Radun Teon

Poeziju pišem iz vrenja sopstvenog bića

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Viktor Radun Teon (1965) je ovih dana, u Biblioteci  “Milutin Bojić „,  predstvio svoju novu zbirku pesma pod nazivom „Krv i ruža“, posvećenu ljubavi prema ženi i lepoti uopšte. To je njegova četrvta zbirka pesama koja je naišla na odličan odaziv.


Inače, Viktor Radun Teon je svestrana ličnost koja zadire u mnoge sfere nauke, a bavi se i prevođenjem  sa engleskog  jezika  sa kojeg je preveo 25 knjiga, i izučavanjem filozofije i misticizma. Autor je i više stručnih knjiga iz oblasti menadžmenta, učesnik je mnogih književnim manifetsacija.
U književnoj periodici objavljuje pesme, priče i eseje.
Živi u Novom Sadu a radi u Beogradu na Univerzitetu Metropoliten.


Pišete modernu poeziju u kojoj spajate duhovno i plotsko. Koliko poezija daje mogućnost da se bude drugačiji?


Ja poeziju pišem iz vrenja sopstvenog bića, iz dosluha sa pulsom vremena koji duboko proživljavam. Spoj ili sinteza duhovnog i plotskog, kao što ste dobro primetili, jeste bit mog poetskog izraza. Moja poezija je izoštreno refleksivna i ekstatično lirska, suptilno erotična. Tražim krajnje nadahnuće u duhovnom preobražaju kroz ljubav i erotizam odnosa muškarca i žene, i sažimam to iskustvo ekstaze u parabole i metafore.


Nisu mi draga ograničavanja i etiketiranje, ali razumem da se moja poezija doživljava kao impresionistička i simbolističko-nadrealistička, filozofska i ljubavno-erotska poezija. Ipak, ne pišem zamršeno i izbegavam maglovitost i izveštačenu kitnjatost, već nastojim da predstavim jasne simbole i čiste, izazovne slike.  Poeziju shvatam kao klimaks stvaralačkog uobličavanja stvarnosti. Poezija je fantazmagorični ples reči koje u umu čitaoca stvaraju alhemijske spletove i amalgame novih otkrića i uvida.


Poezija je na samom vrelu svekolikog čovekovog genija. Vrhunska poezija je proročanska, ona ima moć da prodire kroz maglovita isparenja budućnosti. Kako veli Šeli, poezija je rođena sa pojavom prvog čoveka, ona je sa nama prisutna oduvek i biće dok god bude živeo i jedan čovek. Poetski izraz pesniku daje neograničene mogućnosti jer moderna poezija je srušila sva ograničenja i ona je poput lave ili protuberance. Njena snaga je nezaustavljiva, ona doseže do najdivnijih dubina nesvesnog i najvedrijih visova egzaltacije, u stanju je da pobudi u čoveku eksploziju strasti i inicira vrtloge preispitivanja o smislu i egzistenciji.


Član ste Drustva knjizevnika Vojvodine. Da li je pripadanje udruženjima i klubovima presudno za književnu karijeru i na koji način doprinosi individualnoj afirmaciji?

Član sam Društva književnika Vojvodine - DKV. Društvo okuplja književnike koji deluju na području Vojvodine, ali otvoreno je i za sve književnike koji izraze volju da se uključe u rad DKV. DKV, pored Udruženja književnika Srbije (UKS) i Srpskog književnog društva (SKD) predstavlja reprezentativnu organizaciju i značajnu instituciju ne samo u okviru Vojvodine već i Srbije. DKV vidim kao institucionalni okvir književne, kulturne i, uopšte, društvene afirmacije književne reči i kao neku vrstu opšteg foruma koji treba da motiviše kreativni i društveni angažman pisaca, podstiče multijezički i multikulturalni dijalog književnosti i društva i različite doprinose književnika kulturnom i društvenom bogatstvu, kao i da pokreće različite debate koje treba da daju organizovan i fokusiran odgovor pisaca na važna pitanja ovog vremena, a koja se tiču društvenog statusa književnika i održavanja njihovog ugleda i značaja u našoj zajednici.


Smatram da članstvo u Društvu olakšava pristup pisaca javnosti, daje mogućnosti organizovane promocije književne reči i obezbeđuje određeni nivo zaštite i podrške piscu za slobodnije i lakše kreativno izražavanje. DKV, čiji je spiritus movens naš priznati književnik i ugledni intelektualac Jovan Zivlak, inače potpredsednik Društva, i novoizabrani predsednik Društva, uvaženi pisac Đeze Bordaš, organizuje na godišnjem nivou Međunarodni novosadski književni festival, koji se održava ove godine po dvanaesti put u našem gradu i predstavlja jedan od najzamašnijih i najimpozantnijih međunarodnih književnih manifestacija i kulturnih događaja u Srbiji i regionu. DKV izdaje i odlični književni i kulturni časopis Zlatnu Gredu, koji se distribuira širom Srbije. Uz to, Društvo organizuje i niz prigodnih i raznih drugih manifestacija, književnih večeri, proslava značajnih datuma u književnosti i kulturi i dr.

Viktor Radun TeonViktor Radun Teon

Kako postati poznat pesnik, koji put se mora preći od prve knjige do relavantnog etabliranja u svetu knjizevnosti?


Pitanje kako postati poznati pesnik ili pisac je pitanje svih pitanja. U poeziji je teško biti poznat, jer poezija kod nas nije priznata i malo ljudi je čita, a još manje istinski razume. To su, uglavnom, uski krugovi koje mahom čine pesnici. Tako se stvara zatvoren krug gde pesnici čitaju druge pesnike i pišu za pesnike. Žao mi je što je tako. Ljudi su danas željni priče, zapleta i šoka, nečeg što može da ih zabavi i razonodi. Poezija sigurno ne spada u tu kategoriju. To je razlog što onaj koji teži da postane priznati pesnik ima mnogostruko teži zadatak od nekog drugog autora. Drugim rečima, to je istinski podvig jer od čoveka zahteva nadljudske napore i upornost da istraje uprkos krajnjoj neisplativosti i neophodnosti da sam pronađe način finansiranja knjige, slabom odzivu među čitaocima, neodobravanju, cinizmu i kriticizmu kolega, zanemarivanju i omalovažavanju od strane najšire javnosti i krajnje nebrige državne kulturne politike. I povrh svega, pesnik mora ostati dosledan, nepokolebljiv, izgrađivati konstantno svoj lični prepoznatljivi stil pisanja. Nikada ne treba zaboraviti – pratiti aktuelne trendove, čitati druge pisce, sretati se sa njima i razmenjivati ideje i poglede.


Da bismo postali poznati u poeziji i književnosti uopšte, moramo učiniti sve da naša dela stignu do pravih čitalaca. Treba se kretati u književnim krugovima, uključivati se u rad književnih društava, udruženja, objavljivati u časopisima, učestvovati na promocijama, tribinama i festivalima. Treba svoj opus učiniti maksimalno vidljivim. Tu stupa na scenu marketing, koji je danas neizbežan saveznik stvaralaštva. Sada pisac ima na raspolaganju i virtuelne načine objavljivanja – preko ličnog bloga, sajta ili društvenih mreža.


Šta se još novo može reći na temu ljubavi?


Ljubav je večita tema, neiscrpan okean koji će uvek ostati neistražen. Ima beskonačno mnogo puteva ljubavi i načina da se voli. Svaki čovek ima drugačiji pristup ljubavi i ima neko svoje, specifično osećanje ljubavi. Otuda se o ljubavi uvek može pisati na nov način. Bitan je, zapravo, taj lični doživljaj ljubavi, ta prisnost kojom pesnik opisuje svoju zaljubljenost, svoju strast ali i patnju i čežnju, taj njegov lični doživljaj ljubavi prema voljenoj ili voljenom. Ljubav je, pre svega, izrazito subjektivna stvar. Taj subjektivni, lični osećaj izgaranja u ljubavnoj strasti je ono što privlači čitaoca i to nikada neće izgubiti svoju draž. Svako želi da zaviri u srce onoga ko je voleo i ko ume da to plastično i nadahnuto prenese na papir. A to su pesnici oduvek najbolje umeli. Pesnik, to je trajno zaljubljen čovek. Pesnik u svakom svom stihu izliva svoju ljubav, ljubav prema voljenoj ženi, prema nebu, pučini, cvetu, vetru, reci, životinjama, ljudskim nedaćama, vrlinama i manama... Jednom rečju, pesnik je zaljubljen u ljubav.


Nije li vreme za neku korenitu promenu u načinu predstavljanja pesničkih knjiga?


Ovo je odlično pitanje. Vreme popularnosti klasičnog salonskog predstavljanja knjige je možda na izmaku. Svakako, mislim da će se klasičan način predstavljanja knjige još dugo održati, jer on ima svoju publiku i ima svoju dugu tradiciju. Ali, moraju se uneti neke novine u način predstavljanja knjige kako bi knjiga pronašla put do srca čitalaca, do šire publike. U tom smislu, mogu se koristiti moderni mediji, koji samom predstavljanju daju jednu potpuno drugu dimenziju. Treba imati na umu interakciju sa auditorijumom, koja mora da bude zanimljiva, sveža, mora da zaintrigira, da pokrene neka pitanja.


Suvoparno izlaganje, tipa „ex catedra“, gde izabrani govornici jednoličnim tonom, ne skidajući oči sa teksta, čitaju sa papira otkucanog kod kuće, ne izaziva gotovo nikakav efekat osim dosade. U poslednje vreme se u Novom Sadu, Beogradu i drugim gradovima u Srbiji dešavaju neki značajni pomaci u pravcu približavanja poetske reči široj čitalačkoj publici, posebno mladima. Poezija se čita drugačije, kroz primenu drugih umetničkih izraza, poput performansa, kombinovanjem sa muzikom ili recitovanjem/čitanjem na otvorenom, na neuobičajenim mestima: u kafeima, u parkovima, pokraj reka, u javnom prevozu i drugde. Izvođenje slem poezije, kao izraz bunta kroz poeziju, takođe ima sve više pristalica kod nas.


Treba svakako pomenuti i društvene mreže, u prvom redu Facebook, koji lagano postaje alternativni, virtualni medij za objavljivanje. To su novi putevi kojima poezija dopire do publike. Mogao bih pomenuti razne neformalne pesničke grupe koje okupljaju mahom pesnike mlađe generacije, i oni čitaju ili recituju svoje pesme u kafeima, klubovima, na trgovima i u parkovima gradova. U Novom Sadu tako deluje Poetarium, u Beogradu Pesničenje, Trgni se! Poezija! i druga slična udruženja. I sam sam pristalica pronalaženja novih, dotad neistraženih kanala kojima poeziju možemo približiti čitaocima, pa tako objavljujem na Facebook-u, i učestvujem ili organizujem takva okupljanja pesnika, kad god je to moguće ili prikladno, s obzirom na moje druge obaveze.

Viktor Radun TeonViktor Radun Teon

Koji su vaši planovi vezani za književno napredovanje?

Plan je uvek jedno, a realizacija nešto sasvim drugo. Ono što je konstanta u mom pristupu stvaralačkom radu jeste permanentno usavršavanje, napredovanje, unapređivanje mog načina izražavanja. Moja interesovanja su uvek u osnovi bila multidisciplinarna. Pored mog profesionalnog angažmana na univerzitetu Metropolitan u Beogradu, ostajem i dalje čvrsto u poeziji i to je moja dominantna kreativna opsesija. Imam gotovu knjigu poezije u rukopisu i nadam se da ću uspeti da je objavim ove godine. Nastaviću i dalje da pišem eseje i prikaze književnih dela, pretežno onih mlađih ili nedovoljno afirmisanih, kao i onih već afirmisanih pisaca. Pored toga, nameravam i da u skoroj budućnosti uđem u prozu. Ne bih želeo detaljnije da pričam o tome, neka bude iznenađenje. Pored književnosti, pišem i u oblasti filozofije i trebalo bi da završim knjigu na jednu vrlo zanimljivu i kontroverznu temu. O tome, takođe, ne bih detaljnije. Ne treba previše rasipati energiju pre realizacije.

Koji klasik je presudno uticao na Vas?


Ovo je možda najteže pitanje. Svaki autor kojeg sam čitao delovao je na mene na neki svoj osoben način. Proces čitanja je sam po sebi istraživačka i kreativna aktivnost. Ako se ograničim isključivo na poeziju, izdvojiću samo neke pesnike koji su na mene najsnažnije uticali, ali ima svakako još puno drugih. Navešću ovde autore: Dante, Ezra Paund, T. S. Eliot, Silvija Plat, Montale, Bodler, Malarme, V. H. Oden, Paul Celan, Volt Vitman, Oktavio Paz, Miljković, Borhes, Georg Trakl, Ginzberg, Nastasijević, Matić, Dis, Crnjanski, Tin Ujević, Vasko Popa, Miodrag Pavlović, a od savremenih D. J. Danilov i Jovan Zivlak.

Šta je za Vas poezija a šta život u najkraćem?

Poezija je zgusnuta priča, alegorija, hijeroglif ili šifra koja tera na promišljanje i otkrivanje. Poezija traži posvećenost i udubljivanje u tekst. Ali to ne znači da poetski tekst nije uzbudljiv ili da je nerazumljiv. To je velika zabluda. Mene je oduvek uzbuđivala upravo ta njena zbijenost. Poezija je za mene uzvišenija i dublja od bilo kakve proze. Nije čudo da zaista ozbiljnu, duboku, vešto ispričanu prozu poredimo sa poezijom. Mene oduševljava ta sposobnost pesme da sa jako malo reči kaže mnogo. Poezija ume da bude direktna i da udari tamo gde nas najviše boli, kao i da razgali i razbudi savest.

Poezija je mreža simbola, sistem pažljivo odabranih i međusobno povezanih alegorija i metafora koji u čitaocu treba da proizvede „Aha!“ efekat. Stoga se pesma ili poema ne čita radi zabave ili pred spavanje, već da bismo obogatili i oplemenili svoj um, preispitali svoje razumevanje vrednosti i traganje za smislom, dobili nove uvide. Izuzetna poezija se iščitava gotovo kao zen koan ili kao molitva, nad pesmom se meditira. Čovek koji se posveti poeziji može neuporedivo više da dobije nego ako preleće listove nekog tabloida ili petparačke literature. Ako je jedna krajnost sveopšte literature kič ili šund, onda je druga krajnost sasvim sigurno poezija. Smatram da su ljudi nezainteresovani za poeziju jer su duhovno i mentalno lenji, inertni. Oni ne žele da se iscrpljuju odgonetajući poetske metafore, već hoće neko zabavno ili relaksirajuće štivo, po potrebi. Ali, rekao bih da ljudi uopšte ne znaju šta je poezija, ne poznaju njenu „upotrebljivost“, koliko ona može biti uzbudljiva, koliko može da nas pobudi na začudna razmišljanja, koliko u nama može da izazove neke jedinstvene doživljaje. Poezija je proročanstvo, blagovest i slutnja.


Život i poezija su samo prividno razdvojeni. Oni se stiču i prepliću neprekidno. Istinski pesnik svoje životne brige i radosti pretače u stihove. Pesma se piše iz vlastite krvi, iz utrobe, iz srca ostrašćenog i ranjavanog. Pesnik treba da živi svoju poeziju i obrnuto, treba da svoj život preobražava u poeziju, u traganje. U tome je velika tajna poezije: transformacija kroz beskonačno traganje za smislom ili Bogom. Otuda pesnici uvek ostaju velika deca, neokrznuti zlom, jer su čisti i zaigrani u svojoj poetskoj alhemiji.

 

Razgovor vodila Dragana Lilić

Povezane teme

Prizrensko bilo života koje se obnavlja... Mali esej povodom knjige „Vraćam se“, Nade Hadži – Perić, posvećene Prizrenu Stvaralačke energije često izviru iz onoga što je čovek...

Emulzija za lečenje psorijaze po ruskoj recepturi... Autor ovog recepta je ruski akademik L. Nikolajčuk. Recept je objavljen u knjizi “ Lekovita ulja “ 2007 Potrebno je: Laneno ulje 50 ml Kozje mle...

Mala škola bontona - Kako se sluša koncert... Nova sezona "Male škola bontona - Kako se sluša koncert" počinje 24. septembra u Kolarčevoj zadužbini, kada će nastupiti Dečiji orkestar saksofona...

Proslava Dana Republike u Azerbejdžanu... Dvadeset osmog maja Republika Azerbejdžan proslavlja svoj nacionalni dan – Dan Republike. Pre tačno 102 godine na ovaj dan Nacionalni savet Azerbejdžan...

Pobedite prolećne alergije... Prvi prolećni dani, pored sunca i lepog vremena, donose i alergije, koje umeju potpuno da upropaste raspoloženje. Evo kako da pomognete sebi, na potpuno priroda...

Pročitano 9597 puta Poslednji put izmenjeno maj 16 2017