Tradicija, da i ne
Uzimajući u obzir i nesumnjive prednosti modernog doba nad klasičnim tradicionalizmom kao što su: pravo izbora, individualnost, sloboda govora i mišljenja i benefiti od napretka svake vrste, mnogi pomišljaju da bi vraćanje na stare, proverene tradicionalne vrednosti moglo da spasi stvar.
Tradicija propisuje način života čoveka, njegove društvene i privatne uloge, nema mnogo mogućnosti izbora, ali ni glavobolje oko istih. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Pobornici tradicionalizma bi rekli da smo zahtevajući svoju slobodu postali žrtve iste jer sa njome ne znamo šta da radimo. Kada nemate mnogo izbora, onda ni ne razmišljate o mogućnostima. Jednostavno je. Moderan čovek je uplašen da li će biti u stanju da odgovori na izazove života, jer kao što je rekao Viktor Frankl: “za razliku od životinja, čoveku instinkt ne govori šta mora da radi. I za razliku od ljudi prošlih vremena, tradicija mu ne govori šta bi trebalo da radi. On najčešće čak i ne zna šta duboko u sebi želi da radi.“
Osvajanjem slobode u odnosu na tadicionalne stege suočili smo se sa drugim vrstama problema. Šta sa sobom? Da su imperativi modernog doba zapravo neka vrsta utočišta da se ne bi suočili sa egzistencijalim pitanjem: Ko smo? Šta želimo? Da li imamo kapaciteta da to i ostvarimo? Da li vredi?
Ako se uljuljkujemo u lažnoj sigurnosti prihvaćenosti od strane drugih za nešto što ustvari nismo, prodajemo sebe. Mi ne moramo da uvek budemo kao drugi, da imamo sve što drugi imaju, da se divimo uzorima sa TV-a, da besomučno trošimo da bi se osećali vredno, da se otudjujemo zarad online prihvatanja. Zaista ne moramo. Ali svakako da moramo odgovoriti na pitanja šta je ono što zapravo želimo. Kada smo već odustali od toga da nam tradicija propisuje način na koji živimo i razmišljamo, onda nema potrebe da to bude ni facebook. Mi možemo sami da izaberemo. Naša sloboda je veliko dostignuće, ali ona nosi i odgovornost. U suprotnom to i ne bi bila sloboda. Smisao slobode je da ništa ne moramo, ali snosimo odgovornost za ono što činimo ili ne činimo.
”Sve mi je dato, ali mi nije sve na korist” - rekao je sv. apostol Pavle u poslanici Korićanima. Zato je važno da sami izaberemo. Da razmišljamo svojom glavom. Da ne pristajemo na nešto što nismo. Da preispitamo svoje vrednosti i okrenemo se onome “za šta vredi živeti”. Da ulažemo u sebe, u kulturu, u nauku, u razvoj i doprinos društvenoj svesti. Jer kako je rekao Noam Čomski, obrazovani i misleći pojednici su u mnogo manjoj meri predmet bilo čije manipulacije, pa i sistema. Naravno, da možemo da naidjemo na prepreke i neprihvatanje, ali za sve postoji cena. Ne moramo pristajati na prosečnost i vulgarnost ako to ne želimo.
I za kraj, važno je napomenuti da svako doba nosi svoje prednosti koje valja da iskoristimo. Ništa nije samo po sebi loše, već zavisi uglavnom od naše upotrebe i shvatanja. I ovo naše doba je vredna civilizacijska tekovina. Medjutim, mi smo odgovorni za to na koji način ćemo se odnositi prema pojavama društva koje utiču na nas. I dalje smo slobodni da izaberemo…
Adriana Pejaković, psiholog
Povezane teme
Najnovije od
- Natalija Parezanović: "Snovi su naš paralelni život"
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja borbu sa karcinomom grlića materice u Istočnoj Srbiji
- Ljubav je jedino znanje koje važi u svim situacijama i svim vremenima
- Dr Dejan V. Pavlović nastavlja izvođenje laparoskopskih operacija u Novom Pazaru
- Elvira Kujović: U slikarstvu nema kraja mogućnostima