Odštampajte ovu stranicu

Razlika između religije i duhovnosti

Pre nego što ispitamo razlike između religije i duhovnosti, treba da definišemo ova dva termina. Religiju možemo definisati kao “veru u Boga ili bogove koji zahtevaju obožavanje, a to se obično izražava ponašanjem i ritualima” ili “određeni sistem verovanja, klanjanja itd. koji uglavnom uključuje etički kod”. Duhovnost možemo definisati kao “osobinu ili činjeničnu duhovnost, nefizičko stanje” ili “dominantan duhovni karakter koji se izražava načinom mišljenja, životnim stilom itd; duhovna sklonost ili nota”. Ukratko, religija je skup pravila i rituala koji približavaju osobu Bogu, a duhovnost je usredsređenost na duhovne stvari i duhovni svet umesto na fizičke tj. zemaljske stvari.

 

Najuvreženija zabluda o religiji je da je hrišćanstvo samo još jedna u nizu religija poput islama, judaizma, hinduizma i sl. Nažalost, mnogi koji tvrde da su hrišćani praktikuju hrišćanstvo kao religiju. Za mnoge ono nije ništa više od skupa pravila i rituala koje čovek mora praktikovati da bi posle smrti otišao u nebo. To nije pravo hrišćanstvo. Pravo hrišćanstvo nije religija već dobar odnos sa Bogom koji je posledica vere i priznanja da je Isus Spasitelj i Mesija. Hrišćanstvo ima svoje rituale (krštenje, pričest) i ima svoja pravila (ne ubij, volite jedni druge i sl.). Međutim, ti rituali i pravila nisu srž hrišćanstva, već su ishod spasenja. Kada primimo spasenje u Isusu Hristu, treba da se krstimo i na taj način proklamujemo svoju veru. Uzimamo pričest u znak sećanja na Hristovu žrtvu. Sledimo pravila zbog ljubavi prema Bogu i zahvalnosti za ono što je učinio za nas.

Najuvreženija zabluda o duhovnosti je da se ona javlja u mnogim oblicima i da su svi oni opravdani. Meditacija u neobičnim položajima tela, zajedništvo sa prirodom, komuniciranje sa duhovima i sl. možda deluje duhovno, ali takva duhovnost je nepotpuna. Prava duhovnost je kada neka osoba ima u sebi Svetog Duha, što je posledica spasenja u Isusu Hristu. Prava duhovnost su plodovi koje Sveti Duh rađa u životu takve osobe, a to su ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, čestitost, dobrota, vera, krotost i uzdržljivost (Galatima 5:22-23). Duhovnost je stremljenje ka tome da se bude što više nalik Bogu koji je duh (Jovan 4:24) i oblikovanje karaktera prema njegovom (Rimljanima 12:1-2).

Ono što je zajedničko religiji i duhovnosti je to da obe mogu da postanu pogrešan metod za uspostavljanje odnosa sa Bogom. Religija lako može da zameni pravi odnos sa Bogom ritualima koji ne odražavaju stav srca. Duhovnost može da zameni odnos sa Bogom vezom sa svetom duhova. Obe mogu da budu lažni putevi ka Bogu, a često to i jesu. U isto vreme, religija može da bude korisna u smislu da ukazuje na činjenicu da Bog postoji i da imamo odgovornost prema njemu. Jedina vrednost religije je u tome što pokazuje da smo grešni i da nam je potreban Spasitelj. Vrednost duhovnosti je u tome što pokazuje da ne postoji samo fizički svet. Ljudi nisu samo materijalna bića, oni imaju i dušu i duh. Okruženi smo duhovnim svetom čijeg prisustva treba da budemo svesni. Prava vrednost duhovnosti je u tome što ukazuje na činjenicu da osim fizičkog sveta postoji nešto ili neko s kim treba da se povežemo.

Pre nego što ispitamo razlike između religije i duhovnosti, treba da definišemo ova dva termina. Religiju možemo definisati kao “veru u Boga ili bogove koji zahtevaju obožavanje, a to se obično izražava ponašanjem i ritualima” ili “određeni sistem verovanja, klanjanja itd. koji uglavnom uključuje etički kod”. Duhovnost možemo definisati kao “osobinu ili činjeničnu duhovnost, nefizičko stanje” ili “dominantan duhovni karakter koji se izražava načinom mišljenja, životnim stilom itd; duhovna sklonost ili nota”. Ukratko, religija je skup pravila i rituala koji približavaju osobu Bogu, a duhovnost je usredsređenost na duhovne stvari i duhovni svet umesto na fizičke tj. zemaljske stvari.

Najuvreženija zabluda o religiji je da je hrišćanstvo samo još jedna u nizu religija poput islama, judaizma, hinduizma i sl. Nažalost, mnogi koji tvrde da su hrišćani praktikuju hrišćanstvo kao religiju. Za mnoge ono nije ništa više od skupa pravila i rituala koje čovek mora praktikovati da bi posle smrti otišao u nebo. To nije pravo hrišćanstvo. Pravo hrišćanstvo nije religija već dobar odnos sa Bogom koji je posledica vere i priznanja da je Isus Spasitelj i Mesija. Hrišćanstvo ima svoje rituale (krštenje, pričest) i ima svoja pravila (ne ubij, volite jedni druge i sl.). Međutim, ti rituali i pravila nisu srž hrišćanstva, već su ishod spasenja. Kada primimo spasenje u Isusu Hristu, treba da se krstimo i na taj način proklamujemo svoju veru. Uzimamo pričest u znak sećanja na Hristovu žrtvu. Sledimo pravila zbog ljubavi prema Bogu i zahvalnosti za ono što je učinio za nas.

Najuvreženija zabluda o duhovnosti je da se ona javlja u mnogim oblicima i da su svi oni opravdani. Meditacija u neobičnim položajima tela, zajedništvo sa prirodom, komuniciranje sa duhovima i sl. možda deluje duhovno, ali takva duhovnost je lažna. Prava duhovnost je kada neka osoba ima u sebi Svetog Duha, što je posledica spasenja u Isusu Hristu. Prava duhovnost su plodovi koje Sveti Duh rađa u životu takve osobe, a to su ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, čestitost, dobrota, vera, krotost i uzdržljivost (Galatima 5:22-23). Duhovnost je stremljenje ka tome da se bude što više nalik Bogu koji je duh (Jovan 4:24) i oblikovanje karaktera prema njegovom (Rimljanima 12:1-2).

Ono što je zajedničko religiji i duhovnosti je to da obe mogu da postanu pogrešan metod za uspostavljanje odnosa sa Bogom. Religija lako može da zameni pravi odnos sa Bogom ritualima koji ne odražavaju stav srca. Duhovnost može da zameni odnos sa Bogom vezom sa svetom duhova. Obe mogu da budu lažni putevi ka Bogu, a često to i jesu. U isto vreme, religija može da bude korisna u smislu da ukazuje na činjenicu da Bog postoji i da imamo odgovornost prema njemu. Jedina vrednost religije je u tome što pokazuje da smo grešni i da nam je potreban Spasitelj. Vrednost duhovnosti je u tome što pokazuje da ne postoji samo fizički svet. Ljudi nisu samo materijalna bića, oni imaju i dušu i duh. Okruženi smo duhovnim svetom čijeg prisustva treba da budemo svesni. Prava vrednost duhovnosti je u tome što ukazuje na činjenicu da osim fizičkog sveta postoji nešto ili neko s kim treba da se povežemo.

Izvor: http://www.gotquestions.org

Povezane teme

Svi smo TESLIJANCI a da toga nismo svesni... Srpski narod se vratio u rodovsku zajednicu, što je izvorno i prirodno stanje celog čovečanstva. Ovo je prekretnica civilizacije. Na planeti se budi N...

Dug put do zvezda... Davorka Mićić je profesor srpskohrvatskog - hrvatskosrpskog jezika, medicinska sestra i menadžer u zdravstvenoj oblasti. Ona je pesnikinja finog lirskog senz...

Promatranje - deo mentalnog zdravlja... Pokušajte svaku situaciju gledati s "duhovnog aspekta". Često čujemo kako se trebamo zapitati - Što me ova situacija želi naučiti? Iako ovo pitanj...

Priče o ljubavi, životu kosmetskih Srba i ukradenom detinjstvu... Milica Jeftimijević Lilić pripada grupi pisaca koji su u središte pesničkog izraza postavili temu ugroženosti, tragike Srba na Kosovu i Metohiji svedočeć...

Večno traganje za smislom življenja u umetnosti i ljubavi... Balša Rajčević - vajar, slikar, pisac, kritičar, dobitnik je brojnih uglednih nagrada za umetnički rad. Dela mu se nalaze u vlasništvu dvadesetak ...