29. March 2024

Goran Janjić Goran Janjić

“Tvojih ruku delo”

Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Goran Janjić rođen je 1964. godine u Bačkoj Topoli.

Kad smo sa njim razgovarali o njegovoj biografiji, rekao nam je:
“Mogao bih vam o sebi pričati mnogo toga, ali bi to, ponajviše, bila priča o nekom Goranu Janjiću koji više ne postoji. Da sam rođen kao zmija mnogo bih do sada koža presvukao, ali me ni ljudsko obličje nije poštedelo brojnih i najčešće burnih unutrašnjih transformacija. Zato ćete o meni i onome što trenutno jesam najviše saznati iz tekstova u mojoj knjizi “Tvojih ruku delo.””

Novi mediji u službi umetnosti - FB kao podsticaj za stvaranje i promovisanje napisanog, kakvo je Vaše iskustvo u tome?


U prethodnom period od pola veka svet je doživeo više promena nego u celokupnoj dosadašnjoj istoriji. Zato se danas nije nimalo lako snaći i odlučiti na koji ćemo način predstaviti svoju kreativnost. Neki mediji, u koje smo se do juče kleli morali su da dožive značajne promene. Oni koji to nisu učinili verovatno su pred gašenjem, ili više ne postoje. Fejsbuk je tiho ušao u naše živote i postao svojevrsna kulturološka revolucija. Ono što smo nekada pisali u svoje dnevnike sada možemo da “pribeležimo” na svom “zidu” i da pri tom odlučimo kome će biti vidljivo. Sjajna je to prilika da se, vođeni nekom idejom ili emocijom, okupimo, podelimo svoja iskustva i tako bolje spoznamo kako svet funkcioniše. Upravo iz tih razloga Fejsbuk može da pomogne u promociji onoga što radimo, bilo to pravljenje ukrasnih kutija, prodaje patika, ili pisanje knjiga.   

Knjižvna radionica Kordun je izdavač Vaše knjige, šta je uticalo na izbor baš ovog izdavača?

Rad gospodina Ilije Šaule i Književne radionice “Kordun” mi je poznat unazad nekoliko godina. Poznata mi je ta njihova ljubav prema pisanoj reči i umetnosti uopšte, koja se pretočila u divnu zamisao da svesrdno pomognu ljudima koji imaju šta da kažu ali do sada nisu imali priliku da to predstave u vidu štampane knjige. Gospodin Šaula i ja smo Fejsbuk prijatelji već godinama, tako da sam jednog dana od njega dobio ponudu da izdam knjigu “Tvojih ruku delo”. Smatrao je da moj pozitivni pogled na svet, toliko različit od mnogo toga čemu se danas pridaje pažnja, zavređuje da bude publikovan. Zahvalan sam na tome, ne samo zbog knjige, već zbog toga što je ovim gestom Književna radionica “Kordun” pokazala da nije podlegla opštem trendu modernog “žutog” izdavaštva, i da ne mareći za tiraže, objavljuje samo ona dela koja nas oplemenjuju. 

Otkad pišete i kako vidite književnu scenu danas?

Knjiga je moja velika ljubav. Oduvek sam joj bio verni pratilac i poštovalac. Želja da pišem je postojala oduvek, ali je nekako realizacija uvek izmicala. Pisao sam sporadično, uvek vođen svojim emocijama i unutrašnjom potrebom da iskažem ono što osećam. Ova godina je po mnogo čemu bila posebna u mom životu, pa je samim tim potreba da pišem bila neodoljivo privlačna i jača od mene.

Književna scena danas je nepregledno more izdavača, pisaca i knjiga. Ne bih se usudio da dajem bilo kakav sud o njoj. Svako delo ima svoju publiku, tako da je najvažnije da je ponuda toliko velika da ne postoji oblast ljudskog interesovanja koja nije pokrivena bar nekim delom. Zato je ovo vreme pogodno za sve poklonike knjige.
Za knjigu kažu da nam je najbolji prijatelj. Možda i jeste, ali nikada ne treba zaboraviti onu narodnu mudrost koja kaže “s kim si, takav si”. Zato i knjige valja pažljivo birati jer kao naši najbolji prijtelji umeju bitno da nam utiču na percepciju i samim tim odrede hoćemo li se družiti sa svetlošću ili tamom, hoće li nam biti dobro ili manje dobro.

Kolikog uticaja na Vaše pisanje ima ono što čitate?

Izbor štiva koje čitam uticao je delom i na ono što jesam u ovom trenutku. Ipak, glavna vodilja za pisanje mi je ono što doživljavam i osećam. Emocije su glavni ključ za buđenje moje inspiracije. Svakodnevni život, moje borbe, nade, pregnuća i pobede su glavni okidač i motiv mojih priča. One su uvek istinite i odraz su onoga što doživljavam, preživljavam i spoznajem. Baš ta životnost u kojoj se svako lako prepozna učinila je da čitaoci kroz “Tvojih ruku delo” u stvari čitaju o sebi, često otkrivajući neke neistražene delove sebe. Moji tekstovi znaju da rasplaču i podignu, da okuraže i pokažu sve nas u mnogo boljem svetlu, onako kako i zaslužujemo.

Žena je u Vašoj knjizi pokretač stvaralačke energije. Šta se novo još može reći o ženi kao muzi?

Žena jeste kraljica univerzuma, večna i nepresušna inspiracija. Ona svojim postojanjem oslikava sve što čovek može i treba da bude. Prijatelj je, majka, stvaralac, ljubavnica, patnja, nada, i nepresušno vrelo iz koga se nikada dovoljno ne možemo napiti. Njeno drugo ime je ljubav, a o ljubavi je pisano i pisaće se dok je sveta i veka. Kroz nju mi tražimo sebe, svoj smisao, radost, i u konačnici sjedinjavanje sa svojom drugom polovinom. Muškarac i žena su zajedno izašli iz Raja, jedino skupa u njega mogu i da se vrate. Otuda ta iskonska potreba da pronađemo u jednoj od njih saputnika zbog koga će se vrata našeg ličnog raja širom otvoriti.

Da li je pisanje mogućnost da se postoji na najličniji način i da li je takav stav, možda, zasnovan na veri u snagu rečenog ili na veri u emocije koje rečeno prenosi?

Svako od nas ima svoje razloge zbog kojih piše. Moj motiv u stvari i ne postoji, više je prirodna potreba da iz sebe istisnem nešto što treba da vidi svetlost dana, i tako mi, poput suza ili smeha, olakša i poboljša svakodnevni život. Reči nose energiju i emociju kojima su pisane, otuda neke tekstove doživljavamo mlako, a drugi probude burne reakcije. Čitalac se ne može prevariti i zato, kad već pišem, radim to iskreno i samo onda kad moje emocije imaju snagu da pretočene u reči probude nešto plemenito u drugom ljudskom biću.

Ko su Vaši čitaoci, na koga, zapravo, računate znajući da knjiga uspostavlja most među ljudima?

Moji čitaoci su uglavnom žene i to one kojima svesni duhovni napredak nije stran. Ta bliskost je za mene isprva bila iznenađujuća, a onda sam kroz njihove reakcije shvatio mnogo bolje kako funkcioniše taj misteriozni odnos muškarac – žena. Jasno je da žene vole neposrednost, i hrabrost da se priča o sebi otvoreno, bez straha od toga da ću pišući o svojim strahovima, slutnjama, slabostima i željama, biti manje muškarac. Most koji nas spaja nikada ne može biti izgrađen na kalkulacijama i pokušajima da sebe prikažemo kao superheroja bez mane i straha. Upravo je ljudskost, sa svim svojim manama i vrlinama, ono u čemu se svi prepoznaju. Tada je lako zakoračiti na bilo čiju emotivnu teritoriju i stvoriti prisniji odnos pun razumevanja.  

Šta je lajt motiv Vaše knjige zasnovane na očigledno snažnoj ljubavi?

Ljubav jeste osnovni pokretač naših života. Želja mi je da uvidimo da zbog nekih teških trenutaka iz prošlosti ne treba odustati od nje, jer ona od nas, na ovaj ili onaj način, nikada neće odustati. Pravljenje zidova nije odbrana već lični čin zatočeništva koji nikada ništa dobro nije doneo. Okruženi bedemima, mi se ne branimo od bola već uskraćujemo sebi pravo da osetimo pravu vrednost darovanog nam života.

Koje su najznačajnije poruke koje kroz nju prenosite?

Nametnuta nam je potreba da sve kontrolišemo i da grčevito držimo sve što smo stekli, kako bi to nešto uvek bilo naše. Ta iluzija da u prolaznom svetu imamo nešto trajno, košta nas mnogo. Kroz celu istoriju ljudskog roda mi se držimo pravila da ljubav mora da traje celog života. Iako je ona neraskidivi deo nas i nikada ne nestaje, emotivni partnerski odnosi su drugačijeg kova. Svako od nas ima svoj lični razvojni put, i zato je sasvim prirodno da u jednom trenutku shvatimo da osoba koju smo voleli više ne može da nam pruži ono što je potrebno za lični rast. Ako istrajemo u takvom odnosu, jer to “tako treba”, počećemo da se gušimo i nazadujemo. Tada će sve ono lepo što smo delili i umnožavali početi da bledi i umesto radosti osetićemo očaj. Zato je važno biti zahvalan na onome što smo imali, ali i krenuti dalje kad je neki odnos ispunio svoju svrhu. Prihvatanje prolaznosti otvorilo bi nam grčevito stisnute šake i mnogo bismo lakše, uz blagoslov, puštali od sebe one koji više suštinski ne pripadaju tu, i tako bismo dobili šansu da u život privučemo nekog drugog, sa kim ćemo nastaviti svoj rast.

Šta je uticalo na izbor kratke forme kojom se i braćate čitaocu?

Novo vreme je donelo i nove navike. Svet je iz mirne seoske idile prerastao u užurbanu košnicu punu pčela, tako da malo ko danas ima vremena i volje da čita. Otuda kratke forme lakše nađu put do čitalaca. Knjige poput “Tvojih ruku delo” mogu da se čitaju mesecima, jer nisu stvorene za jednodnevno čitanje. Svaka priča je odraz nekog ličnog uvida, a da bismo ga prihvatili nije dovoljno samo je pročitati već i aktivno raditi na tome da je ugradimo u svoje biće.

 

Razgovor vodila: Dragana Lilić

Povezane teme

Ljubinku Jeliću dodeljena nagrada za poeziju u italijanskom gradu Aprilija... Asocijacija za kulturu, L@ Nuov@ Musa iz Aprilije već sedamnaest godina organizuje festivale i  konkurse za poeziju na kojoj se promoviše knjiž...

“Putovanje u sadašnjost”... “Nakon nekoliko zapaženih knjiga priča i romana, Olga Janjić Bikar se ponovo oglašava jednim vrlo složenim i višeslojnim romanesknim delom u...

Prizrensko bilo života koje se obnavlja... Mali esej povodom knjige „Vraćam se“, Nade Hadži – Perić, posvećene Prizrenu Stvaralačke energije često izviru iz onoga što je čovek...

Nova knjiga Nade Bučević o trudnoći i svesnom majčinstvu... Bavljenje edukacijom drugih, prvenstveno, podrazumeva duboko poznavanje sebe. Stoga je proživljeno lično iskustvo najbolja platforma za davanje smernica onima k...

“Putovanje u sadašnjost”... “Nakon nekoliko zapaženih knjiga priča i romana, Olga Janjić Bikar se ponovo oglašava jednim vrlo složenim i višeslojnim romanesknim delom u...

Pročitano 10626 puta Poslednji put izmenjeno oktobar 08 2016
maj 21 2018

Da li „zabrinutost“ znači „voleti“!?

Za mnoge ljude, briga je jedan od pokazatelja da mi vodimo računa o nekome.
maj 16 2017

Poeziju pišem iz vrenja sopstvenog bića

Viktor Radun Teon (1965) je ovih dana, u Biblioteci  “Milutin Bojić „,  predstvio svoju novu…
oktobar 08 2016

Čistač jetre od dva zdrava sastojka

Jetru, najveću žlezdu u telu, najviše znamo po tome što iz organizma uklanja štetne materije,…

Balkan Life News

Photo By Balkan IN

photo3.jpg
Balkan IN

Kulturno informativni portal Balkan In.

Hram Svetog Save, Kripta

Ispovedanje kolektivne tragike

Srpska književnost obogaćena je novim  delom još  jednog letopisca  Mostara i hercegovačkog podneblja koje je u svom izvanrednom  proznom opusu ovekovečio Radoslav Bratić, a pesnički podigao na pijedestal neprolaznog, rođeni …

Mesto za vašu reklamu

Balkan IN Magazin

Kulturno informativni portal Balkan In obuhvata segmente - politika, vesti, kultura, umetnost, nauka, medicina, sport, zdravlje i priroda, autromobilizam, moda, putovanja.
Kulturno informativni portal Balkan In obuhvata segmente - politika, vesti, kultura, umetnost, nauka, medicina, sport, zdravlje i priroda, autromobilizam, moda, putovanja.

Prijatelji

Sve o Labradorima

 DR MARKO JOVAŠEVIĆ – MENTALNO I FIZIČKO ZDRAVLJE

Foto

Janko Tipsarević