Na Safari duha radionicama prolazimo uvijek i temu *Izražavanje osjećaja*. Tada roditelji i djeca govore jedni drugima - Kada su sretni, kada su tužni, a kada su ljuti...

Važan dio emocionalne inteligencije jest izraziti emocije. Najčešće roditelji tada u vezi tuge kažu djeci - Tužan/na sam kada si ti tužan/na.
Ovo je pogrešno na mnogo razina... I na ovo, naravno, svaki put ukažem roditeljima...
Važan dio emocionalne inteligencije jest izraziti emociju, bez obzira o kojoj se radi. Ovom porukom djeci govorimo da je tuga negativna emocija, kao i da emocije roditelja ovise o njihovim emocijama. Koje dijete želi rastužiti roditelja? Tada radije odabiru potisnuti emociju, da ne budu uzrok roditeljske tuge.
Ako razmislite malo, nije li tuga osjećaj iz kojeg mnogo možemo naučiti? Možda i najviše.
Mislim da roditelje zbunjuje to, što zanemare dio i da je uz izražavanje osjećaja važan dio emocionalne inteligencije i kontrola osjećaja. Dakle, tuga uz izražavanje i kontrolu ne mora prerasti u depresiju...
Ovo se nikada i ne događa zbog tuge, već raznih frustracija i ne izražavanja drugih osjećaja na vrijeme.
S druge strane, učenje djeteta da potiskuje tugu, nesvjesno ih učimo da potiskuju i druge emocije, uključujući i radost. Dokazano je da mozak djeluje neselektivno, te potiskivanje jedne emocije vodi i do potiskivanja drugih emocija...
Tuga je najčešće povezana s ljubavlju, ali je mnogi često miješaju s povrijeđenosti, ljutnjom, strahom ili navedenim frustracijama...
Dijete je potrebno podučiti da je tuga prirodan, čak i poželjan osjećaj koji promišljanjem o njenom izvoru, možemo transformirati u izuzetnu lekciju o izborima, uzroku i posljedici. Ipak, ako dijete tome ne svjedoči i kod roditelja, teško da će ovu lekciju usvojiti.
Poruka primjerom treba biti - U redu je biti tužan, ako je izvor tuge ljubav, ako izrazimo emociju i ako je kontroliramo spoznajom...
Na ovaj način tuga postaje pozitivna emocija, koja nam služi u razvoju emocionalne inteligencije i empatičnog ljudskog bića...

Nada Bučević, edukacijski savetnik

Tweet

Tagovi nada bucevic emocije tuga radost potiskivanje safari duha radionica deca

Povezane teme

Roditelji su prva slika o nama samima... Mnogi od vas (nas) najveće izazove imaju upravo s roditeljima. Nije slučajno da i svaka ozbiljna psihoterapija započinje  pitanjem - Pričajte mi o va&scaro...

Šta određuje kako se osećamo?... Ništa ne određuje ono kako se osjećamo u vezi nečega, osim našeg unutarnjeg monologa o tome. Naših misli. Uzmimo primjer vas kako stojit...

Svaki šesti srednjoškolac u CG na antidepresivima... Svaki šesti srednjoškolac u Crnoj Gori koristi lekove za snižavanje stresa, opuštanje napetosti ili za lečenje nesanice među kojima su Ksal...

Da li sam dobra majka?... Možda će vam zvučati nevjerovatno, ali ja se nikada nisam pitala “Da li sam dobra majka?” Prvo, znam koliko volim svoju djecu, a što je kr...

Nova knjiga Nade Bučević o trudnoći i svesnom majčinstvu... Bavljenje edukacijom drugih, prvenstveno, podrazumeva duboko poznavanje sebe. Stoga je proživljeno lično iskustvo najbolja platforma za davanje smernica onima k...